
Svake godine 5. oktobra obeležavamo Međunarodni dan učitelja kako bismo odali počast svim prosvetnim radnicima koji neumorno rade na obrazovanju i vaspitanju budućih generacija.
Dobro znamo, biti nastavnik nije samo posao – to je poziv. Oni su ti koji prenose znanje i na taj način istovremeno oblikuju budućnost. Njihova uloga u obrazovanju ne ogleda se samo u podučavanju, već i u kreiranju vrednosti i veština koje učenici nose kroz ceo život. A koliko je veliki značaj obrazovanja, o tome smo pisali ovde.
Na ovaj poseban dan, važno je setiti se svakog učitelja koji je ostavio trag u našem životu, a neki od najzanimljivijih je zabeležila i srpska kinematrografija. Zato, hajde da se prisetimo svih onih živopisnih nastavničkih likova, bez kojih ni film, a ni naše odrastanje ne bi bilo isto.
Idemo dalje
Film iz 1982. godine govori o mladom učitelju, partizanu, koji dolazi u malo mesto da podučava decu novim vrednostima. Ni nalik na stare kadrove koji su pribegavali sili kad god deca ne nauče gradivo, Dragan Nikolić u ulozi učitelja, pun je razumevanja, topline i saosećajnosti, svako dete dobro poznaje i postavlja mu se kao drug.
Majstori, majstori
Da je škola društvo u malom, svojevrsna „Prokleta avlija“, pokazao je Goran Marković svojim kultnim filmom. Na dan kada tetkica Keva nakon celog radnog veka odlazi u penziju, u školi se pojavljuje školski inspektor gde zatiče pripremu za proslavu celokupnog školskog kolektiva.
Ovaj kultni i pomalo disidentski film se snimao u školi „Đorđe Krstić“, na Julinom brdu. Snimljen je za osamnaest dana, uglavnom noću, ali je zato montiran četiri meseca. Nazvan je po prvom stihu pesme „Majstori u kući“ pesnika Aleksandra Sekulića koju u veličanstvenoj završnici recituje Aleksandar Berček, koji tumači profesora srpskohrvatskog. Svi pamtimo kultnu rečenicu Zorana Radmilovića na kraju ovog izlaganja: “Šta škola učini od čoveka!”
Iako su ovde gumili velikani i ostvarili velike uloge, mnogi prosvetni radnici su bili ljuti nakon ovog filma. Sve tajne i intrige, šale na račun alkoholizma, poltronstva i rigidnosti su shvatili i previše lično.
Rad na određeno vreme
Iako je ovaj film još jedan porodično-društveni fenomen, pamtićemo ga najviše po smušenom Ljubiši Samardžiću koji pokušava da zadrži posao nastavnika na neodređeno vreme. Sniman početkom osamdesetih, ovaj film svedoči da se u školi do dan-danas malo stvari promenilo, te da se i dalje nastavnici bore za svoj bolji status i veći fond časova. U nastavničkom pozivu, kao i u ovom filmu, nema sigurnosti i mnogo je stvari privremeno.
Bolji život
Od svih likova porodice Popadić, nekako smo svi najmanje sklonosti imali ka rezervisanoj profesorki latinskog, „gospode Bože“ Emiliji Popadić. Srdačniji, narodskiji i neposredniji nam je bio Giga Moravac i njegovo nesnalaženje poštenog čoveka u turbulentnim vremenima. Pa ipak, scena u nastavničkom kabinetu prilikom pokušaja Voje Brajovića, strogog Terminatora, da Bobi popravi ocenu na veću i proročki monolog nastavnika likovnog, ostao je za pamćenje i rado ga prenosimo u celosti.
Tesna koža
Iako se fokus ovog serijala prevashodno bavio preduzećem i antipodima, novokomponovanim biznismenom, Srećkom Šojićem i poštenim radnikom koji jedva sastavlja kraj s krajem, ostala je zabeležena jedna školska epizoda koju svi napamet znamo. Sećamo se profesora engleskog, Japanca, i „Jenny kissed me when we met“. Ako ne znate kako da pravilno izgovorite the, pogledajte u narednom videu.
Tito i ja
Još jedan kultni film Gorana Markovića donosi nam političku komediju iz perioda nakon Drugog svetskog rata. Zoran Mihajlović je dečak iz umetničke (disidentske) porodice koji po svaku cenu želi da učestvuje na pionirskom Titovom maršu, ne bi li osvojio devojčicu koja mu se sviđa. Da bi to postigao, treba da napiše pobednički sastav na temu „Zašto volim Josipa Broza Tita“.
Tu vidimo nastavnicu srpskog jezika Vesnu Trivalić, kojoj tako dobro leži ova uloga, da ćemo je u istom pozivu sresti i u narednom filmu.
Lajanje na zvezde
Pogađate, naravno, da je u pitanju jedan od najpopularnijih filmova iz školskog života. Lajanje na zvezde je inače jedan od retkih domaćih filmova u kome nema nijedne psovke. Dok se u središtu zbivanja nalazi Mihajlo Knežević koji na svaki način pokušava da očara i osvoji Danicu (i pobedi konkurenciju u vidu svog bogatog brata), filmom defiluje čitava plejada profesora ovekovečenih ulogama najboljih srpskih glumaca.
Tu je svako briljirao na svoj način, da je nemoguće pomenuti ih sve. Pored pomenute nastavnice srpskog Vesne Trivalić koja vadi iz dece nepročitanu lektiru, tu su još i:
- Dragan Jovanović, nastavnik fizičkog, koji putuje inkognito kad mu đak izgubi na takmičenju,
- Aleksandar Berček, profesor hemije, koji zahteva od đaka solidno predzanje za odlazak u kafanu,
- Bogdan Diklić, profesor istorije, koji svoj profesorski hleb zarađuje pošteno, i mnogi drugi.
Ovde ćemo izdvojiti samo Velimira Batu Živojinovića i njegovu pesmu „Patnja“, sa kojom mnogi nastavnici duboko saosećaju.
„Tko nije vodio djecu
Na Zagrebački velesajam,
Taj ne zna šta je patnja.“
Šešir profesora Koste Vujića
Šešir profesora Koste Vujića je humoristički film koji prati život legendarnog profesora nemačkog jezika Koste Vujića i događaje koji su obeležili njegovu poslednju godinu radnog veka kao profesora i razrednog starešine jednog izuzetnog razreda.
Istoimeni roman je objavljen 1983. godine, a nagrađen je nagradom Politikinog zabavnika te iste godine. Sastoji se iz sedam poglavlja, a iako svako poglavlje priča samo svoju priču, zajedno su povezane u jednu celinu.
Roman je ekranizovan u dva navrata, prvo u vidu TV drame iz 1972. godine koja je i poslužila kao inspiracija za pisanje romana. A drugi put 2012. godine, ali ovoga puta pod režiserskom palicom Zdravka Šotre. Obe ekranizacije, kao i sam roman, doživele su ogroman uspeh.
Radnja filma je smeštena je u Beograd, 1886. godine. Osim profesora Koste Vujića (koga igra maestralni Aleksandar Berček), u delu se javljaju mnogobrojni likovi: profesorove kolege, ali i učenici koji su uticali na tok radnje romana. Neki od njih su Jovan Cvijić, Mihailo Petrović, Jaša Prodanović i Milorad Mitrović. Ovu mlađu plejadu glumaca ćemo dobro zapamtiti po još jednom velikom filmu – „Montevideo, bog te video!“
Na kraju, hvala svim nastavnicima za trud, strpljenje i ljubav koju svakodnevno ulažete u generacije koje dolaze. Vaša uloga u svetu obrazovanja i dalje ostaje nezamenljiva.